Internet
Internet je međunarodna, svima dostupna serija međusobno povezanih kompjuterskih mreža koja prenosi podatke prespajanjem paketa podataka pomoću standardnog Internetskog protokola (IP). 
To je mreža svih mreža koja se sastoji od milijuna manjih kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje prenose razne podatke i usluge, poput elektronske pošte (email), priključi se i čavrljaj (ili po naški, online chat), prijenosa podataka, i međusobnog povezivanja s web stranicama i drugim mogućnostima koje nudi sustav internetskih poslužitelja (još i World Wide Web, WWW, Web).
Termini
Internet i World Wide Web nisu jedno. Internet je zbir kompjuterskih mreža međusobno povezanih bakrenim žicama, svjetlovodnim kabelima, bežično … dok je Web zbir dokumenata i drugih resursa međusobno povezanih hipervezama i jednoobraznim lokatorima resursa (URL). World Wide Web je jedna od usluga dostupna putem Interneta uz ostale usluge poput elektronske pošte, razmjene datoteka, priključi se i igraj…
Postanje
Bivši SSSR lansira Sputnjik a odmah potom, u veljači 1958., SAD stvara agenciju ARPA, a sve radi ponovnog uspostavljanja tehnološke premoći. Agencija stvara ured IPTO da istražuje SAGE koji je po prvi put u mrežu spojio nacionalne radarske sustave. Šef Ureda, J. C. R. Licklider, doživljava svjetsko umrežavanje kao moguću ujedinjujuću ljudsku revoluciju. 
Njegova biografija su Harvard, MIT, SAGE, BBN, IPTO, prvi javni time-sharing, pomoćnik Lawrence Roberts koji tehnologiju zasniva na radu čovjeka po imenu Paul Baran. Zatim slijedi ARPANET, začetak današnjeg Interneta iz 1969., koji uz pomoć britanskog sustava znanog 1978. kao IPSS stvara prvi međunarodni spoj paketa. Do 1981., SAD-u i Europi se pridružuju Kanada, Hong Kong i Australija. Riječ Internet koja opisuje jedinstvenu svjetsku mrežu prvi put se spominje u prosincu 1974. kada je objavljen rad RFC 675 (V. Cerf, Y. Dalal i C. Sunshine, Stanford University). Skoro jedno desetljeće radi se na usavršavanju protokola i njihovoj primjeni na širokom rasponu operativnih sustava. Otvaranje mreže poslovnim interesima, a time i njen nagli rast, počinje 1988., a 1989. britanski znanstvenik Tim Berners-Lee smislio je Web. Još jedno desetljeće Internet ugošćava većinu javnih kompjuterskih mreža, i stopostotno raste godišnje, pri čemu nedostatak središnjeg upravljačkog sustava omogućuje organski rast mreže a nevlasnička otvorena priroda Internetskih protokola ohrabruje poslovnu suradnju i onemogućuje prevlast jedne tvrtke nad mrežom.
Nova otkrića u području komunikacija iz 60-ih, 70-ih i 80-ih brzo usvajaju sjevernoamerička sveučilišta gdje se stvaraju internetske zajednice koje će studente osloboditi od svijeta korporacija i vlada.
Internet danas
Osim složene infrastrukture današnjem Internetu je lakše zbog poslovnih ugovora i tehničkih podataka ili protokola koji opisuju kako se razmjenjuju podaci putem mreže. Suštinski, Internet je određen 
međusobnom povezanošću i odredbama usmjeravanja. Priča se da od 31. ožujka 2008. Internet koristi 1,407 milijardi ljudi. Internetski jezik je engleski. Možda jer je potekao iz tog govornog područja, ili zbog lingua franca statusa jezika, ili poradi znakova engleske varijante latinice. Ostali najtraženiji jezici Web-a su kineski, španjolski, japanski, francuski i njemački. Kontinentalnom podjelom najviše korisnika dolazi iz Azije, zatim iz Europe, Sjeverne Amerike, Latinske Amerike i Kariba, pa Australije. Usprkos dobro razvijenoj infrastrukturi, mogućnosti komuniciranja na puno svjetskih jezika, fleksibilnosti u radnim satima i mjestu rada, rastu brzina i Web aplikacija, virtualnom pristupu od svukud, problemi su mogući pa makar i kao mojibake.